Uzgojno im je područje primorski dio Dalmacije i većina otoka, pa tako razlikujemo pašku, dubrovačku, rapsku, cresku, zlarinsku, olibsku, silbansku ovcu.

Karakteristika tih ovaca jest skromnost u zahtjevima za hranom, otpornost i prilagođenost na oskudne uvjete u kojima se uzgajaju. Tjelesna im je masa relativno mala (24 do 43 kg). U većini ih karakterizira dobra mliječnost koja doseže i do 120 kg mlijeka po laktaciji. Nastrig je vune malen, od 0,7 do 1,5 kg fine vune promjera vlakana izmedu 23 i 30 mikrometara.

Randman je vune veći od 50 %, a duljina pramenova kreće se između 5 i 12 cm. Zbog lošeg stanja u domaćem ovčarstvu i smanjenog zanimanja za držanje ovaca posljednjih desetljeća broj ovaca tih pasmina stalno opada, a neke su vjerojatno i potpuno nestale. Osim toga, čistokrvnost preostalih ovaca često je narušena križanjima s drugim pasminama pa je jedan od važnih zadataka utvrditi sadašnje stanje tih populacija. Prema važnosti među primorskim ovcama danas se poglavito ističu paška, dubrovacka i creska ovca.

Paška ovca je obrasla bijelom vunom po cijelom tijelu, a glava i noge prekrivene su joj bijelim dlakama. Paška ovca nastala je na području otoka Paga, gdje se uglavnom danas uzgaja. Možemo reći da je ona zapravo križanac između domaće izvorne otočke pramenke i merino ovnova. Danas se ovce na otoku Pagu uzgajaju prvenstveno radi proizvodnje mlijeka koje se prerađuje u glasoviti punomasni, tvrdi ovčji sir. Paški sir nadaleko je poznat ne samo na otoku Pagu, Hrvatskoj i Europi nego i u Americi, gdje postiže prilično visoku cijenu. Zahvaljujući specifičnim agroklimatskim uvjetima, posebnostima biljnog pokrova, mnogobrojnim vrstama aromatičnog i ljekovitoga mediteranskog bilja, ovčji proizvodi i prerađevine (mlijeko, sir i meso) imaju poseban okus.